Banka banaka (njem. die Bank der Banken) je čest naziv za centralnu banku zemlje koja ujedno kontrolira rad svih ostalih banaka u sustavu, u pogledu pridržavanja mjera monetarno-kreditne i devizne politike u njihovom poslovanju.
Pored toga što je od države ovlaštena da emitira gotov novac (papirni i kovani) koji predstavlja zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja u zemlji i novčanu bazu na kojoj se temelji kreditna aktivnost poslovnih banaka, ona primjenjuje niz instrumenata monetarno-kreditnog reguliranja kojima održava količinu novca u optjecaju na utvrđenoj razini kontrolirajući pri tome u prvom redu kreditnu aktivnost banaka, bilo da je potiče ili da je ograničava.
Njezini su "komitenti", pored države, banke i druge financijske organizacije kojima u svakom trenutku može, ako ocijeni potrebnim, povećati likvidnost, kad svi drugi izvori presuše. U tom smislu ona je za svaku banku "posljednje utočište", koje banke ne žele izgubiti pa se zato ponašaju vrlo disciplinirano u odnosu na mjere i propise koje banka banaka pred njih postavlja.
Općenito, ovlaštenja banke banaka ili centralne banke sežu od davanja dozvole za početak rada banke ili druge financijske organizacije do oduzimanja date dozvole i prestanka rada banke ili druge financijske organizacije. U vođenju monetarno-kreditne politike najuže je vezana uz vladu i potpomaže ostvarivanje sveukupne gospodarske politike zemlje.
Definicija je preuzeta iz Rječnika bankarstva u izdanju Masmedia.