Bankarska banka (engl. banker's bank);
1. naziv za središnju banku;
2. banka smještena u velikom gradu koja se specijalizirala za transakcije s drugim, manjim bankama;
3. izraz kojim Federalni sustav rezervi označuje financijsku ustanovu koja je organizirana isključivo za vođenje poslova s drugim financijskim ustanovama, koja je u vlasništvu institucija kojima pruža usluge (barem 75%), koja ne posluje s javnošću, osim specifičnih slučajeva propisanih uputama Feda – ne smiju davati zajmove (odnosno uzimati depozite), izvan kruga financijskih institucija s kojima su ovlaštene poslovati, u iznosu većem od 10% njihovih ukupnih sredstava (odnosno ukupnih obveza).
Definicija je preuzeta iz Rječnika bankarstva u izdanju Masmedia.