Bankovne krize (engl. banking crises, njem. Bankenkrise) predstavljaju gubitak povjerenja u banke koji uzrokuje masovne navale ulagača sa zahtjevima za povlačenje sredstava; nekad česte pojave, rjeđe otkako je uvedeno državno osiguranje depozita i stroža regulacija u bankarstvo.
Bankovne se obveze uglavnom sastoje od depozita po viđenju, a bankovna sredstva su nelikvidna, tj. sustav u cjelini ne može isplatiti ulagače ako se svi odjednom pojave na šalteru. Solventna banka s velikim brojem zahtjeva za podizanje uloga može svoja sredstva prodati drugim bankama na tržištu, kako bi udovoljila željama ulagača.
Međutim, bankovni sustav u cjelini ne može apsorbirati zahtjeve svih ulagača u svim bankama. Sklonost krizi je manja ako postoji središnja banka koja pravovremeno intervenira te ako umjesto velikog broja manjih banaka postoji manji broj banaka koje usklađuju svoje djelatnosti.
Definicija je preuzeta iz Rječnika bankarstva u izdanju Masmedia.