Bankovni konzorcij (engl. bank consortium, njem. Bankkonsortium) je način okrupnjivanja kapitala ugovornim udruživanjem banaka radi ostvarivanja nekog projekta što ga one pojedinačno nisu u stanju izvesti ili ga mogu izvesti uz teškoće i velike troškove. Ciljevi konzorcija mogu biti kratkoročni (organizacija distribucije vrijednosnih papira, osiguranje garancije i sl.) ili trajni (npr. međusobno održavanje likvidnosti).
Temeljna je karakteristika konzorcija da traje samo dok se ne ispuni cilj radi kojeg je osnovan. Za trajanja konzorcija banke zadržavaju samostalnost, a po ispunjavanju cilja zbog kojeg se osniva, konzorcij se raspada. Osim nacionalnih postoje i međunarodni konzorciji, u koje se udružuju banke iz dvije ili više zemalja.
Voditelj konzorcija naziva se banka gestor. Na istom principu konzorcije osnivaju i velika poduzeća, obično radi zajedničkog izvođenja investicijskih radova u zemlji i u inozemstvu i sličnih pothvata. Poznati su slučajevi konzorcijalnog nastupa hrvatskih i slovenskih banaka pri izdavanju garancija američkoj EXIM banci prilikom izgradnje nuklearne elektrane Krško, slavonskih banaka pri izgradnji Osječkog aerodroma, konzorcijalnog financiranja izgradnje turističkih naselja na Jadranu i sl.
Definicija je preuzeta iz Rječnika bankarstva u izdanju Masmedia.