Depozitne ustanove (engl. depository institutions) su financijske ustanove koje primaju depozit – novčani ulog koji se čuva u depozitnoj ustanovi. To su pravne osobe (poduzeća) koje se bave financijskim uslugama kao što su: uzimanje novca od gospodarskih subjekata (pojedinaca, poduzeća i države) na čuvanje i uporabu uz kamatu, davanje zajmova gospodarskim subjektima uz kamatu, obrt vrijednosnih papira i deviza za svoju korist ili za korist svojih komitenata, savjetodavne i posredničke usluge uz naknadu te usluge čuvanja uz naknadu svojim komitentima.
Depozitne ustanove su banke (komercijalne i investicijske) i štedne ustanove (štedionice i štedno-kreditne ustanove). Ubrajaju se u financijske ustanove zajedno s nedepozitnim institucijama (kao što su uzajamni fondovi, investicijski fondovi, osiguravajuća društva i mirovinski fondovi). Posrednici su između gospodarskih subjekata koji imaju viškove sredstava i voljni su ih uložiti i onih koji imaju manjak sredstava ili potrebu za sredstvima.
Poslovi depozitnih institucija mogu se razvrstati prema njihovu učinku na bilancu depozitne institucije na pasivne, aktivne i neutralne. Pasivnim poslovima pribavljaju sredstva uz kamatu i time se zadužuju kod gospodarskih subjekata (građana, vlade i poduzeća). Aktivnim poslovima plasiraju prikupljena sredstva uz kamatu u zajmovima i to su potraživanja banaka od građana, poduzeća i vlade koji su uzeli zajmove. Neutralni poslovi su razni savjetodavni i posrednički poslovi te poslovi čuvanja koji nemaju nikakva utjecaja na bilancu stanja depozitne ustanove, a obavljaju ih uz pristojbu.
Definicija je preuzeta iz Rječnika bankarstva u izdanju Masmedia.