Javne financije (engl. public finance, njem. Staatsfinanzen, fr. finances publiques) su grana znanosti koja proučava prirodu i učinke državnog korištenja fiskalnih instrumenata – oporezivanje i potrošnju, uzimanje i davanje kredita, kupnje i prodaje.
Podrazumijevaju međusobne odnose pojedinih državnih organa, te centralne države i lokalnih vlasti. Ponekad uključuju i proučavanje javnih poduzeća i nacionaliziranih industrija, koje se poput svakog drugog poduzeća mogu sama financirati i tako biti izvan domašaja čistih javnih financija, ali ih njihov odnos s državom dovodi u raspravu o javnim financijama.
Osnovna tema javnih financija su javna ili zajednička dobra ili usluge neophodne pojedincima što ih pružaju javne vlasti (npr. obrana i zdravstvo), te način na koji se financiraju. Kad država troši novac na oružje ili obrazovanje, to utječe na proizvodnju i potrošnju.
Nametanje poreza za plaćanje državne potrošnje (i način na koji od nje imaju koristi različite grupe) utječe na raspodjelu dohotka i bogatstva. Veličina i raspodjela oporezivanja utječe na vrstu i razinu ukupne proizvodnje. Isto tako utječu i državne odluke da se dio rashoda financira uzimanjem kredita umjesto oporezivanjem, ili da se zbog budžetskih rashoda nametnu porezi.
Upravljanje nacionalnim ili javnim dugom (tj. zaduženjima akumuliranim u prošlosti) predstavlja probleme i monetarnoj politici. Oporezivanje i državna potrošnja utječu i na prirodu i veličinu cikličkih poslovnih fluktuacija te, dugoročno, na stopu privrednog rasta. Rasprava o javnim financijama mora uključivati i analizirati ciljeve fiskalne politike.
Mogući zadaci politike uključuju visoku i stabilnu razinu zaposlenosti bez inflacije, visoku stopu ekonomskog rasta, čvrstu valutu, pravedniju raspodjelu dohotka, visok stupanj slobode izbora za potrošače, namještenike, trgovce, ulagače, poslovne ljude i druge. U literaturi o javnim financijama obično se analiziraju načela oporezivanja.
Oporezivanje treba biti pravedno, jednakomjerno, djelotvorno itd. Ti pojmovi se mogu interpretirati na različite načine, tako da se njima može argumentirati i proporcionalni i progresivni, pa čak i regresivni porezni sustav. Načela oporezivanja ne mogu se izvoditi samo pomoću ekonomske analize, bez pretpostavki utemeljenih na političkim i etičkim načelima. Ipak, ekonomija proučava opće učinke različitih fiskalnih prijedloga na cijene, kamate, štednju, investicije, poticaje, profite, proizvodnju, smještaj poduzeća, zaposlenost, dohotke, plaće itd.
Definicija je preuzeta iz Rječnika bankarstva u izdanju Masmedia.