Oglas:
Plivajući tečaj
Plivajući tečaj (engl. floating exchange rate, njem. flexibler Wechselkurs) je flotirajući, fleksibilni ili slobodni tečaj, oblikuje se na tržištu na osnovi djelovanja mehanizma ponude i potražnje koji formira njegovu realnu cijenu.
U takvim okolnostima, visina tečaja ovisi neposredno o stanju platne bilance, jer trenutno ostvareni deficit ili suficit automatski djeluje na promjenu deviznog tečaja te izaziva promjene u izvozu i uvozu ili kretanju kratkoročnog kapitala ili u jednom i drugom. Tako npr. pri postojanju deficita raste tečaj inozemnih valuta u odnosu na domaću, što uzrokuje povećanje izvoza robe i usluga, ali i smanjenje uvoza, dok je pri suficitu situacija obrnuta, tj. pada tečaj stranoj valuti u odnosu na domaću, što pojeftinjuje uvoz pa je kretanje robe i usluga usmjereno u suficitarnu zemlju. Osnovna ideja je sadržana u cijeni ravnoteže, jer postoji određena visina deviznog tečaja na kojem će se izravnati ponuda i potražnja i ostvariti ravnoteža platne bilance.
Zamjetna osjetljivost slobodno formiranih tečajeva ne znači odsutnost intervencija centralnih banaka na deviznim tržištima. Iako obveza intervencija ne postoji, intervencije centralnih banaka prilagođavaju se potrebama njihove trenutne monetarne politike. Postupne promjene u tečaju u sustavu plivajućih deviznih tečajeva, za razliku od brettonwoodskog sustava fiksnih tečajeva u situaciji kad odnosna zemlja provodi korektivne mjere (devalvaciju ili revalvaciju), eliminiraju iznenadne šokove u privredi i potrebu drastičnog prilagođavanja.
Stroga pravila Međunarodnog monetarnog fonda i utvrđena procedura u slučajevima neizbježnih promjena prije utvrđenog pariteta, makar se radilo i o privremenim debalansima, onemogućava brza, nužna i realna prilagođavanja tečaja na štetu zainteresiranih zemalja članica Fonda.
Kako o realnosti deviznog tečaja ovisi rentabilnost izvoza i racionalnost uvoza, zemlje članice su se potaknute vlastitim interesom i nagomilanim problemima u međunarodnom monetarnom sustavu ranih 70-ih godina postupno počele oslobađati obveze intervencije centralnih banaka radi održavanja tečajeva svojih valuta u dopuštenim okvirima marže osciliranja od + 2,25 % od utvrđenog pariteta. One de facto od 1973. godine počinju primjenjivati plivajuće tečajeve, a de jure (prema drugom amandmanu na sporazum MMF-a) to im je omogućeno od travnja 1978. godine.
Zemlje članice Fonda imaju pravo izabrati politiku deviznog tečaja i primjenjivati bilo fiksne bilo plivajuće tečajeve. Jedinstveni način floatinga nije prihvaćen, pa odluka u korist "plivanja" obuhvaća jednu od tri mogućnosti: valuta može plivati na potpuno slobodnoj osnovi; valute mogu biti zajedno grupirane u valutno područje u kojem su vezane jedna za drugu pa zajednički plivaju prema drugim valutama; ili devizni tečaj (umjesto da slobodno pliva uz izvjesne intervencije centralne banke radi ublažavanja velikih i neočekivanih flotacija) bude vezan uz izabrani skup indikatora o kretanjima u narodnoj privredi i da pliva srazmjerno promjenama. O prednostima i nedostacima primjene plivajućih tečajeva među stručnjacima ne postoji suglasnost.
Definicija je preuzeta iz Rječnika bankarstva u izdanju Masmedia.
Marketing |
Komentari i pitanja | Arhiva vijesti | Linkovi | | Impressum
O nama | Uvjeti korištenja stranica | Kontakt | TV Broadcast | TEDx | FameLab® | e-učenje | Mapa weba
Ukupno 663.921 poslovna informacija
Copyright by:
Autor/Izvor: 
