ZETA analiza (engl ZETA analysis) je model ocjenjivanja kreditne sposobnosti, boniteta, zajmoprimca. Model su sedamdesetih godina razvili Altman, Haldeman i Narayana za procjenu rizika bankrota industrijskih poduzeća.
ZETA analiza kombinira klasične mjere uspješnosti poslovanja, omjernu analizu bilance stanja i bilance uspjeha, s diskriminacijskom analizom, metodom multivarijantne statistike. Model uključuje kao objašnjavajuće varijable pokazatelja omjerne analize, npr. profitabilnost, stabilnost prihoda, likvidnost, sposobnost servisiranja duga.
Model se određuje analizom povijesnih podataka dvije odabrane grupe poduzeća, onih koja su bankrotirala i onih koja uspješno posluju. Analiza određuje diskriminacijsku funkciju u koju se uvrštavaju vrijednosti odabranih omjera poduzeća čiju je kreditnu sposobnost potrebno procijeniti. Uvrštavanjem omjera izračunava se pokazatelj (ZETA score) koji ukazuje ima li analizirano poduzeće sličnosti s grupom bankrotiranih poduzeća. ZETA analiza se primjenjuje u bankarskoj praksi i pokazala se uspješnijom u predviđanju bankrota od klasične omjerne analize (neuralne mreže).
Definicija je preuzeta iz Rječnika bankarstva u izdanju Masmedia.