Politika tržišnog natjecanja (politika konkurencije) (engl. competition policy; franc. politique de la concurrance, njem. Antitrust) ukupnost mjera i pravila ponašanja koje pojedina država propisuje i provodi na području tržišnog natjecanja.
Osnova politike tržišnog natjecanja izražena je u propisima o tržišnom natjecanju većine suvremenih zemalja kao zabrana narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja kroz različite oblike ograničavanja i sprječavanja poduzetničkih sloboda u prometu robe i usluga na tržištu. U tom je smislu politika tržišnog natjecanja neodvojivo povezana s pravom tržišnog natjecanja (pravom konkurencije), te se razlikuje od države do države.
Politika tržišnog natjecanja bavi se sprječavanjem stvaranja i djelovanja kartela, sprječavanjem zlouporaba vladajućeg položaja poduzetnika na tržištu i kontrolom koncentracija poduzetnika.
Politika tržišnog natjecanja obuhvaća i područje državnih potpora. Cilj je politike tržišnog natjecanja omogućavanje slobodnog pristupa tržištu pod jednakim uvjetima što većem broju poduzetnika i onemogućavanje isključivanja poduzetnika s tržišta nedopuštenim protutržišnim djelovanjima i sredstvima. Jedina su dopuštena sredstva u tržišnom natjecanju stvaranje kvalitetnijeg proizvoda ili usluge i/ili niža cijena proizvoda ili usluge. Sve to rezultira značajnim pogodnostima za potrošače (kupce), a to je mogućnost izbora, što je daljnji cilj politike tržišnog natjecanja.
Definicija je preuzeta iz Rječnika pojmova prava i politike tržišnog natjecanja i srodnih područja, autora Mladena Cerovca (izdavač TEB)