Nekretnine:
Početna > Nekretnine > Arhitektura > Nova konstrukcija Muzičke akademije u potpunosti slijedi onu Fabrisovu
Nova konstrukcija Muzičke akademije u potpunosti slijedi onu Fabrisovu
30.3.2012 10:09:00 | Autor/Izvor: Patricia Kiš/Jutarnji list/Presscut
Ukoliko svakodnevno prolazite centrom Zagreba, možete uživo pratiti kako se povijest mijenja pred vašim očima. Iz dana u dan nestaje nekad kontroverzna zgrada bivšeg Ferimporta arhitekta Stanica Fabrisa. Na natječaju za novu namjenu ove zgrade, Muzičku akademiju, pobijedio je rad Milana Šosteriča.
Taj je rad također izazivao kontroverze, pa ni žiri nije bio jednoglasan. Neko se vrijeme stalo s izgradnjom, od natječaja je prošlo mnogo, pa sam, priznajem, od rada zapamtila samo one, pomalo nametljive dugine boje ovojnice. No, glavni paradoks pojavio se naknadno: iako je Šosteričev rad pobijedio upravo na temelju toga što poštuje postojeće stanje, odjednom se ta osnovna armirano-betonska konstrukcija ruši jer joj je prema novom zakonu istekao rok trajanja.
Nema sreće
Na ovoj lokaciji, čini se, od samih početaka nema sreće. Može li uopće, s takvom karmom, ova građevina imati sretan završetak? Kako će izgledati buduća Akademija? Pravo vrijeme za potražiti arhitekta Šosteriča, do kojeg nije lako doći: nema mobitel, rijetko koristi mail. Naposljetku smo se ipak našli. Prvo smo zajedno obišli cijelo gradilište, kat po kat, a zatim je na moja pitanja arhitekt odgovorio - uvjerljivo. Centar Muzičke akademije neće biti na adresi Fabrisove zgrade. Tamo će, zbog specifičnih uvjeta, biti teorijska nastava i samo dio praktične. Glavni su sadržaji Akademije smješteni na mjestu nekadašnje stambene zgradi u pozadini. Tamo su radovi već u punom jeku, pa nije teško predvidjeti buduće obrise građevine. Neki su zidovi visoki i do osam metara, mnogi su iskošeni. Za najbolju izolaciju, objašnjava nam arhitekt, ne smije se dopustiti da svi zidovi budu pod pravim kutom. Zidovi imaju i do 90 centimetara da bi udovoljili uvjetima akustike, i zaštite od buke. Pročelja su konstruirana tako da se, zbog izuzetno prometne ulice, prigušuje buka i do 50 decibela.
U prizemlju će biti velika pozornica na kojoj će moći svirati i do sto glazbenika. Gledalište i pozornica su pomični, pa tako od formiranja pozornice ovisi koliko će ljudi biti u gledalištu. Veća pozornica,manje publike i obrnuto. Soba u kojoj se svira harfa jedina nema prilaz za invalide. To je jedini instrument koji ne mogu svirati invalidi, objašnjava Šosterič i dodaje: Dugo sam se pripremao za ovaj natječaj.
Osam katova
Tu je i prostor za biblioteku, čiji će jedan dio biti zatvoren za posjetitelje, vježbaonica za ansambl, multimedijski studio za snimanje zvuka i videospotova,za nastavu, za individualno vježbanje...
Na osam katova, koji se kaskadno uvlače, ima oko devet tisuća kvadratnih metara. A nije planirana samo građevinu, već i trg ispred? Pogledajte sve ove mlade ljude (iz Škole za primijenjenu umjetnost, op. a.), kako stoje ispred zgrade i nemaju se gdje odmoriti. Kad zamislite kako će na ovu lokaciju doći još 500-tinjak ljudi iz Akademije, postat će vam jasno da je ovdje potreban trg na kojemu svi mogu boraviti. A i ovo je zelenilo ispred ostalo ovdje samo zato da bi se sakrila Fabrisova zgrada kojom ljudi nisu bili oduševljeni. Došlo je vrijeme je da se ona otkrije, u novoj interpretaciji.
Kako ćete sada, kad se ruši velika većina konstrukcije, poštivati izvornu građevinu?
Napravit ćemo konstrukciju točno kakva je bila po Fabrisu. Tlocrt i raster i dimenzije elemenata ostaju isti. Fabrisovo je rješenje osnovica za moje. Ja sam kao mladi student iz Skoplja u Zagreb došao 1963. godine, upravo kada se ova zgrada dovršavala. Oduševio me njezin tada otkriveni pravilni raster. Danas je to osnovica moga rješenja. Radio sam s Fabrisom i mogu reći da je njegova želja bila da arhitektura bude odraz svojeg vremena. Njegov se raster, unutarnji i vanjski, na Ferimportu može povezati i s geometrijskom apstrakcijom i s Ivanom Piceljem. Odgojen sam u duhu afirmacije vrijednosti tog razdoblja. Rođen sam 1942. godine i sebe smatram arhitektom 20. stoljeća.
Građevina u dijalogu
Kažete da ste arhitekt 20. stoljeća. No, ne treba li arhitektura govoriti o duhu vremena, 21. stoljeću, a ne o šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Mislim, ako se građevina već ionako ruši?
U mom rješenju postoji kontinuitet od 60-ih do danas. Građevina je u dijalogu s historicističkim prostorom u svojoj neposrednoj okolini,S napadnom ovojnicom u boji želim neutralizirati veliki volumen nove zgrade kontrast je svim tim pseudostilovima Muzeja za umjetnost i obrt, Sveučilišta ili HNK. A sama apstrakcija, kao duh vremena 60-ih, pravac je koji je dovoljno isposnički, elementarno reduciran da može biti smješten u bilo koje buduće vrijeme i biti podlogom za bilo koju kreaciju. Ovojnica, led diode, rotacija boja i 3D program datiraju u današnje doba.
Ustalasale forme
Ovojnica je u duginim bojama. Je li pristojno da se zgrada tako nameće okolini? Morate znati da je Fabris na početku na krovu ove građevine zamislio ustalasale forme, slične kakve su u njegovoj stambenoj zgradi u Vukovarskoj, no okolina ga je, vjerojatno iz zavisti, u tome spriječila. Da, mogu se složiti da se često ne smije dopustiti da se zgrada nameće svojoj okolini.
No, u ovom slučaju sadržaj je prevelik da bi se mogao ili morao pristojno usuglašavati. To je velika količina prostora koja jednostavno stvara volumen. A ovojnica, ta koloristička neprimjerenost kako kažete, ovdje je upravo zato da bi se neutralizirao tako veliki volumen. Neki moji kolege rekli su mi kako im se sviđa da sam tu dematerijalizaciju postigao likovnim, a ne arhitektonskim sredstvima. Je li na trgu koji predlažete ispred Akademije i Kožarićevo Sunce.
Zašto bi ga premještali?
Prizemljeno Sunce je izvorno stajalo u neposrednoj blizini, ispred HNK. Meni ovaj oblik kugle izvrsno odgovara uz geometriju hrama glazbe koji bi se otvorio prema trgu. No, možemo imati i repliku, Sunce ne treba premještati iz Bogovićeve.
Taj je rad također izazivao kontroverze, pa ni žiri nije bio jednoglasan. Neko se vrijeme stalo s izgradnjom, od natječaja je prošlo mnogo, pa sam, priznajem, od rada zapamtila samo one, pomalo nametljive dugine boje ovojnice. No, glavni paradoks pojavio se naknadno: iako je Šosteričev rad pobijedio upravo na temelju toga što poštuje postojeće stanje, odjednom se ta osnovna armirano-betonska konstrukcija ruši jer joj je prema novom zakonu istekao rok trajanja.
Nema sreće
Na ovoj lokaciji, čini se, od samih početaka nema sreće. Može li uopće, s takvom karmom, ova građevina imati sretan završetak? Kako će izgledati buduća Akademija? Pravo vrijeme za potražiti arhitekta Šosteriča, do kojeg nije lako doći: nema mobitel, rijetko koristi mail. Naposljetku smo se ipak našli. Prvo smo zajedno obišli cijelo gradilište, kat po kat, a zatim je na moja pitanja arhitekt odgovorio - uvjerljivo. Centar Muzičke akademije neće biti na adresi Fabrisove zgrade. Tamo će, zbog specifičnih uvjeta, biti teorijska nastava i samo dio praktične. Glavni su sadržaji Akademije smješteni na mjestu nekadašnje stambene zgradi u pozadini. Tamo su radovi već u punom jeku, pa nije teško predvidjeti buduće obrise građevine. Neki su zidovi visoki i do osam metara, mnogi su iskošeni. Za najbolju izolaciju, objašnjava nam arhitekt, ne smije se dopustiti da svi zidovi budu pod pravim kutom. Zidovi imaju i do 90 centimetara da bi udovoljili uvjetima akustike, i zaštite od buke. Pročelja su konstruirana tako da se, zbog izuzetno prometne ulice, prigušuje buka i do 50 decibela.
U prizemlju će biti velika pozornica na kojoj će moći svirati i do sto glazbenika. Gledalište i pozornica su pomični, pa tako od formiranja pozornice ovisi koliko će ljudi biti u gledalištu. Veća pozornica,manje publike i obrnuto. Soba u kojoj se svira harfa jedina nema prilaz za invalide. To je jedini instrument koji ne mogu svirati invalidi, objašnjava Šosterič i dodaje: Dugo sam se pripremao za ovaj natječaj.
Osam katova
Tu je i prostor za biblioteku, čiji će jedan dio biti zatvoren za posjetitelje, vježbaonica za ansambl, multimedijski studio za snimanje zvuka i videospotova,za nastavu, za individualno vježbanje...
Na osam katova, koji se kaskadno uvlače, ima oko devet tisuća kvadratnih metara. A nije planirana samo građevinu, već i trg ispred? Pogledajte sve ove mlade ljude (iz Škole za primijenjenu umjetnost, op. a.), kako stoje ispred zgrade i nemaju se gdje odmoriti. Kad zamislite kako će na ovu lokaciju doći još 500-tinjak ljudi iz Akademije, postat će vam jasno da je ovdje potreban trg na kojemu svi mogu boraviti. A i ovo je zelenilo ispred ostalo ovdje samo zato da bi se sakrila Fabrisova zgrada kojom ljudi nisu bili oduševljeni. Došlo je vrijeme je da se ona otkrije, u novoj interpretaciji.
Kako ćete sada, kad se ruši velika većina konstrukcije, poštivati izvornu građevinu?
Napravit ćemo konstrukciju točno kakva je bila po Fabrisu. Tlocrt i raster i dimenzije elemenata ostaju isti. Fabrisovo je rješenje osnovica za moje. Ja sam kao mladi student iz Skoplja u Zagreb došao 1963. godine, upravo kada se ova zgrada dovršavala. Oduševio me njezin tada otkriveni pravilni raster. Danas je to osnovica moga rješenja. Radio sam s Fabrisom i mogu reći da je njegova želja bila da arhitektura bude odraz svojeg vremena. Njegov se raster, unutarnji i vanjski, na Ferimportu može povezati i s geometrijskom apstrakcijom i s Ivanom Piceljem. Odgojen sam u duhu afirmacije vrijednosti tog razdoblja. Rođen sam 1942. godine i sebe smatram arhitektom 20. stoljeća.
Građevina u dijalogu
Kažete da ste arhitekt 20. stoljeća. No, ne treba li arhitektura govoriti o duhu vremena, 21. stoljeću, a ne o šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Mislim, ako se građevina već ionako ruši?
U mom rješenju postoji kontinuitet od 60-ih do danas. Građevina je u dijalogu s historicističkim prostorom u svojoj neposrednoj okolini,S napadnom ovojnicom u boji želim neutralizirati veliki volumen nove zgrade kontrast je svim tim pseudostilovima Muzeja za umjetnost i obrt, Sveučilišta ili HNK. A sama apstrakcija, kao duh vremena 60-ih, pravac je koji je dovoljno isposnički, elementarno reduciran da može biti smješten u bilo koje buduće vrijeme i biti podlogom za bilo koju kreaciju. Ovojnica, led diode, rotacija boja i 3D program datiraju u današnje doba.
Ustalasale forme
Ovojnica je u duginim bojama. Je li pristojno da se zgrada tako nameće okolini? Morate znati da je Fabris na početku na krovu ove građevine zamislio ustalasale forme, slične kakve su u njegovoj stambenoj zgradi u Vukovarskoj, no okolina ga je, vjerojatno iz zavisti, u tome spriječila. Da, mogu se složiti da se često ne smije dopustiti da se zgrada nameće svojoj okolini.
No, u ovom slučaju sadržaj je prevelik da bi se mogao ili morao pristojno usuglašavati. To je velika količina prostora koja jednostavno stvara volumen. A ovojnica, ta koloristička neprimjerenost kako kažete, ovdje je upravo zato da bi se neutralizirao tako veliki volumen. Neki moji kolege rekli su mi kako im se sviđa da sam tu dematerijalizaciju postigao likovnim, a ne arhitektonskim sredstvima. Je li na trgu koji predlažete ispred Akademije i Kožarićevo Sunce.
Zašto bi ga premještali?
Prizemljeno Sunce je izvorno stajalo u neposrednoj blizini, ispred HNK. Meni ovaj oblik kugle izvrsno odgovara uz geometriju hrama glazbe koji bi se otvorio prema trgu. No, možemo imati i repliku, Sunce ne treba premještati iz Bogovićeve.
Marketing |
Komentari i pitanja | Arhiva vijesti | Linkovi | | Impressum
O nama | Uvjeti korištenja stranica | Kontakt | TV Broadcast | TEDx | FameLab® | e-učenje | Mapa weba
Ukupno 662.804 poslovnih informacija
Copyright by:
Autor/Izvor: 
