Početna > Nekretnine > Infrastruktura > Susjedu crkla carina
  • Smanji veličinu slova
  • Normalna veličina slova
  • Povećaj veličinu slova

Susjedu crkla carina


6.4.2012 13:16:00 | Autor/Izvor: Igor Kokoruš/Bjelovarac/PressCut

Nećemo mirno promatrati kako se koprivnička carinska postaja degradira u ispostavu, jamačno je zaprijetio kakav visokopozicionirani podravski politički dužnosnik nekom službeniku Ministarstva financija. Ali, gospodine, ne morate brinuti, predmnijevam da su mu odgovorili, jer, znate, istina je da ćemo vas degradirati, ali ne znate da ćemo bjelovarsku ispostavu ukinuti. Ukinut ćete carinu u Bjelovaru? Ukinuti na način da je više ne bude, da ne postoji, da nitko tamo više ne radi? Pa to je izvrsno. Ma gledajte, ako je državna blagajna prazna, vi nas slobodno skrešite, ali ovo ćete napraviti Bjelovaru doista je fantastična zamisao nakon koje će zasigurno pasti kamate na državno zaduženje - mogao je odgovoriti Podravac.

Nitko ne zna u kojem je trenutku nastala ta očita netrpeljivost između Bjelovarčana i Koprivničanaca, ali javnom i službenom proglasio ju je bivši premijer Ivo Sanader pri svečanom potpisivanju ugovora za izgradnju autoceste 27. travnja 2009. godine. Opijen svojom veličinom, on je spustio gard u zagušljivoj šatri u Gradecu i ispričao anegdotu od povijesne važnosti za razumijevanje mentaliteta naših političara. Dođe mi netko iz Podravine pa pita kad će cesta. A ja mu kažem da nema novca, pa nije u planu. A onda on pita jel ima para za Bjelovarčane, a ja mu kažem da nema ni za njih. I zamislite, on sretan iziđe iz kancelarije. A onda mi dođe netko iz Bjelovara, pa pita kad će njima cesta do Zagreba. A ja im velim isto što i Koprivničancima. A onda Bjelovarčani pitaju hoće li Podravci dobiti cestu, a ja im kažem da neće. Pa i oni od mene odu sretni. I eto, čak se i ta neizgrađena cesta ne zove Podravsko-bilogorski ili Bilogorsko-podravski ipsilon, već ili Podravski ili Bilogorski ipsilon, ovisno od rodnog kraja političara, ali i povoda razgovora. Jer, kad pitate zašto cesta nije dovršena, bilogorski političar reći će vam da postoje problemi s Podravskim ipsilonom, a podravski s Bilogorskim iako i jedni i drugi misle na isto.

Od relativno svježih primjera mržnje svakako valja istaknuti pripajanje koprivničkog sudstva varaždinskom, umjesto bjelovarskom. Podravskim političarima bilo je potpuno nebitno što je, primjerice, bjelovarski Trgovački sud među najuspješnijima u državi, a valjda bi bili najsretniji da se naši sudovi pripoje recimo splitskim. Ako bismo se vraćali dalje u povijest, zasigurno bi isplivala i činjenica da se Podravka, tvornica Vegete, trebala graditi u Bjelovaru, ali zahvaljujući mudrosti naših tadašnjih političara taj projekt, kao što vidimo, realizirao se 50-ak kilometara sjevernije.

U Kapeli se pak i dandanas priča kako je ista ta Podravka pored lovačke kuće Fazinac htjela napraviti toplice. Naime, tamo su poznati izvori geotermalne vode, a svojevrsna ruralna inačica toplica već je postojala. Ljekovitost kapelske vode plastično mi je opisao jedan od tamošnjih mještana. Tamo su ti dovozili babe u tačkama jer zbog reume nisu mogle hodati, a nakon par dana tretmana već bi za vikend plesale na igrankama, kazao mi je. Ali, nek se goni i Podravka i toplice, a naše babe nek se i dalje furaju u tačkama, mudro je zaključila tadašnja politička garnitura. No, poanta svake od tih naših lokalnih bedastoća u najboljem slučaju je bespotrebno gubljenje vremena i energije. Jer, da bjelovarski gradonačelnik olako shvaća svoj posao, Bjelovar bi definitivno izgubio carinu. A ovako, on je morao okupiti poduzetnike, saborske zastupnike, stručnjake i tko zna koga sve još kako bi službenike Ministarstva financija uvjerio u potrebu bjelovarske carine. Što uopće ne bi trebao biti njegov posao.

Stoga predlažem da se Koprivnica i Bjelovar zbratime, pa da se ta negativna energija pretvori u pozitivnu. Da mi njima, recimo, damo Gudovački sajam, a oni nama primjerice zatvoreni bazen. Ma bilo kakav model bit će dobar, samo da se ta unija formira i da napokon iziđemo iz puberteta.