Skoro pola zaposlenih Niozozemaca radi skraćeno radno vrijeme, ali je samo svaki pedeseti spreman, ponudi li mu/ joj se, na poslu provesti punu satnicu! Ovo je jedan od (nama?) bizarnijih podataka iz Eurostatovog pretresanja stanja na tržištu rada. Opća europska statistika veli da je u EU-u registrirano 42 milijuna radnika sa skraćenim radnim vremenom – a od njih samo 8,6 milijuna želi, razmatra ili je spremno raditi dulje i više. Statistika i praksa ovu kategoriju označavaju “podzaposleni”. U nju ulazi petina svih zaposlenih na skraćeno radno vrijeme ili četiri posto svih zaposlenih.
Najveća spremnost na produljeni posao nađena je u Grčkoj, Latviji i Španjolskoj, preko pola radnika u tim zemljama, a koji su trenutno na skraćenom radnom vremenu, željelo bi ili htjelo raditi dulje. Riječ je o statističkom kalamburu - postoci su narasli do rekorda u EU-u samo zato što je rad na skraćeno radno vrijeme rijetka praksa te se prakticira prije kao nužno zlo negoli mjera socijalne politike kakva je, primjerice, standardna u zemljama s visokim postocima radnika sa skraćenim radnim vremenom. Ono je tradicija sjevernijih (ili neromanskih) dijelova Zapadne Europe. U Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, Njemačkoj, Irskoj, Austriji, Švedskoj i Velikoj Britaniji svaki četvrti radnik kraće je na poslu od uobičajenoga.
Raditi? Mogu, ali neću
Analitičari ovu kategoriju radnika gledaju kroz njihov radni potencijal. Statistički ured EU-a je u svojoj godišnjoj dubinskoj analizi trendova na tržištu rada našao i da je u redovima tzv. ekonomski neaktivnog dijela stanovništva, dakle onih koji ne rade niti žele raditi pa se ne tretiraju kao nezaposleni, oko 8,6 milijuna osoba sposobnih za posao. S druge strane 2,4 milijuna radno neaktivnih osoba razmišlja početi tražiti posao u dogledno vrijeme. Ovo su lanjske, najsvježije brojke. Zanimljive su promjene tijekom jedne jedine godine, od prošlog ispitivanja stanja na tržištu rada – broj ljudi koji ne žele raditi narastao je za pola milijuna, ali se nije izmijenio broj radno neaktivnih ljudi koji traže a ne mogu dobiti posao. Statistika pokriva životnu dob od 15 do 74 godine.
Milijuni dodatnih radnika
Iz svega slijedi da je potencijal tržišta rada u EU-u skoro 11 milijuna dodatne radne snage, dakle kombinacije radnika za potrebe evidencije i statistike definiranih kao “osobe koje traže posao, ali ne sada” i “osobe koje skraćenog rada radno vrijeme. Na sjeveru Pripravnici se plaše upadanja u začarani krug mijenjanja jednog kratkog, privremenog posla za drugi, bez izgleda za stalno zaposlenje i uz opasnost da ne dođu do radnog mjesta koje odgovara njihovom stupnju stručnosti mogu raditi, ali ne traže posao”. Za cijeli EU to je ekvivalent 4,6 posto sveukupne radne snage.
Razlike između zemalja su po tradiciji jako velike, a zlatna sredina EU-a (potencijal mjeren sa 4,8 posto radne snage) dobivena je između ekstrema Češke (1,4 posto) i Italije (vrtoglavih 12,1 posto). U statistiku su uneseni podaci za kandidatske zemlje Island i Tursku, te zemlje unutarnjeg tržišta Norvešku i Švicarsku. Hrvatskih podataka još nema u ovogodišnjoj Eurostatovoj analizi ovog segmenta tržišta rada.