Vijesti:
Oglas:
Početna > Vijesti > Vijesti dana > Opasan automatizam u povećanju osnovice plaće
  • Smanji veličinu slova
  • Normalna veličina slova
  • Povećaj veličinu slova

Opasan automatizam u povećanju osnovice plaće


4.5.2012 13:41:00 | Autor/Izvor www.liderpress.hr

Ako se minimalna plaća za iduće razdoblje utvrđuje u visini 40 posto prosječne mjesečne bruto plaće, tada bi od 1. lipnja trebala iznositi 3118,40 kn. To je povećanje od 304,40 kn u odnosu na sadašnji iznos, što poslodavcima može znatno povećati troškove. Plaća koju je poslodavac obvezan isplatiti radniku može biti određena zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

U slučaju kad je plaća utvrđena u više izvora i u različitim iznosima, radnik ima temeljem utvrđenog principa pogodnosti pravo na najpovoljniji iznos plaće, ali nitko ne bi smio biti plaćen manje od utvrđenoga minimalnog iznosa.Takva je plaća utvrđena Zakonom o minimalnoj plaći kao najniži mjesečni iznos bruto plaće koji pripada radniku za rad u punom radnom vremenu. Na temelju Zakona za razdoblje od 1. lipnja 2011. do 31. svibnja 2012. minimalna (bruto) plaća iznosi 2814 kuna. A rezultati poslovanja? Prema tumačenju nadležnog ministarstva svaki dodatak na plaću (primjerice rad u smjenama, dodatak za učinak, minuli rad) dodaje se na taj iznos. Ako se pođe od sindikalnih zahtjeva da se minimalna plaća za iduće razdoblje utvrdi u visini 40 posto prosječne mjesečne bruto plaće ostvarene kod pravnih osoba u Hrvatskoj u prethodnoj godini, tada bi minimalna plaća iznosila 3118,40 kn od 1. lipnja ove godine, što bi bilo povećanje u odnosu na sadašnji iznos za 304,40 kn.

No, još veći trošak mogao bi nastati poslodavcima koji su kolektivnim ugovorom preuzeli obvezu da najniža osnovna plaća prati iznos minimalne plaće, pa ako radnik radi na poslovima s koeficijentom 3, tada se trošak poslodavca dodatno povećava za 913,20 kn ne računajući uvećane isplate po osnovi dodataka i doprinosa na plaću. Ako je takav kolektivni ugovor bio sklopljen na određeno vrijeme koje je isteklo, poslodavac više nema nikakve mogućnosti otkazati njegovu primjenu. K tome može odgovarati za prekršaj zbog neisplate minimalne plaće, za koji je propisana kazna od 60.000 do 100.000 kn, a za odgovornu osobu od 7000 do 10.000 kn, koji se uvećava onoliko puta koliko ima radnika kojima nije obračunao i isplatio minimalnu plaću.

Očevidno, automatizam u povećanju osnovice za obračun plaća, koji ne uvažava rezultate poslovanja, mogao bi izazvati velike probleme ne samo poslodavcima, nego i ugroziti zaposlenje bar dijelu radnika. Smanjenje plaće U slučaju da se plaća određuje u ugovoru o radu, poslodavac se ne može osloboditi obveze isplate plaće pozivajući se na teškoće u poslovanju i neostvarene planirane rezultate, te okolnosti ne mogu biti osnova jednostrane odluke poslodavca o smanjenju plaće svih zaposlenih. To je i stajalište sudske prakse, prema kojem "radnik za svoj rad ima pravo na ugovorenu plaću, on ne sudjeluje u dobiti, pa nije dužan sudjelovati ni u poslovnom gubitku poslodavca." (Vrhovni sud RH, Revr 662/07-2 od 24. listopada 2007.)

Ako obveza isplate plaće u određenom iznosu proizlazi iz ugovora o radu, tada je jedini mogući način umanjenja tako ugovorene plaće pristanak radnika. No, u ovom slučaju bitno je da plaća nije uređena kolektivnim ugovorom, jer će se, neovisno o volji ugovornih stranaka, primjenjivati za radnika povoljnije pravo. To znači da bi radnik naknadno i to u zastarnom roku od tri godine mogao potraživati razliku u plaći između ugovora o radu i plaće koju bi ostvarivao temeljem kolektivnog ugovora. Fiksni iznos ili bod Smanjenje plaće moguće bi bilo u slučaju kad je ugovorom o radu utvrđen broj bodova, odnosno koeficijent, a njim se upućuje da vrijednost boda, odnosno vrijednost najniže osnovne plaće utvrđuje poslodavac.

U tom slučaju smatra se da se radnik suglasio da poslodavac (uprava, direktor) određuje vrijednost boda, odnosno najnižu plaću s kojom se množi ugovoreni koeficijent. Da je to moguće, i to bez obveze savjetovanja s radničkim vijećem, potvrđuje i Ustavni sud (Ustavni sud RH, U-III/301/207 od 19. ožujka 2008.)Nerijetko, ako radnik odbije potpisati izmjene ugovora ili novi ugovor o radu, poslodavci pribjegavaju otkazu ugovora, s ponudom sklapanja ugovora pod izmijenjenim uvjetima. No, ni taj institut nije prilagođen toj potrebi, pa ni u slučaju kad se u tom cilju promijeni organizacija rada te istodobno utvrde i drugi, niži koeficijenti.

Tako je u konkretnom sudskom sporu sud utvrdio da ne postoje opravdani organizacijski, tehnički ili gospodarski razlozi koji bi opravdavali otkaze ugovora o radu, koji su bili osnova ponude ugovora s umanjenom plaćom. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Broj: Revr-121/03-2, od 27. prosinca 2003.). Može se stoga zaključiti da odredbe Zakona o radu nisu primjenjive kad je riječ o prestanku potrebe za radom radnika, nego samo o potrebi smanjenja plaće. Očevidno se pitanje fleksibilizacije radnih odnosa pogrešno svodi isključivo na pitanje otkazivanja ugovora o radu, ali ne i potrebi prilagodbe uvjeta rada i zaposlenja u izmijenjenim uvjetima na tržištu.
više