• pošalji prijatelju
• ispiši

I dalje najviše izvozimo u BiH    Još dvije Gredeljeve lokomotive otišle za Maroko    'Hrvatska traži partnera za eksploataciju Jadrana'    Dionički promet na ZSE u četiri godini potonuo 82 posto    Reprogam poreznog duga zanima tek rijetke?    Državi zaradili 731,38 mil. kuna, a lani bili 288 milijuna u minusu     

Počinje nova runda rata za gradnju LNG terminala na otoku Krku, a u središtu te bitke bit će borba stranaca za naklonost katarskih investitora, doznao je Aktual iz stranih poslovnih i diplomatskih krugova. Za suradnju s katarskim investitorima u Hrvatskoj zainteresirani su ponajprije strani ulagači, a neki od njih svoje su namjere načelno prezentirali Vladi.

Strani poslovni izvor tvrdi da je mađarski premijer Viktor Orban tijekom prošlotjednog susreta s hrvatskim premijerom Zoranom Milanovićem napomenuo da je MOL gotovo zaključio pregovore o suradnji s katarskim investitorima o mogućnosti da u Hrvatskoj zajedno sudjeluje u gradnji LNG terminala. Spominju se dvije moguće lokacije na kojima bi se gradio LNG terminal, a to su Krk i luka Ploče. Te su tvrdnje u bankarskim krugovima pokrenule brojna nagađanja o tome što bi suradnja MOL-a i katarskih investitora dugoročno mogla značiti za Hrvatsku i Mađarsku.

Neki strani poslovni izvori tvrde da razgovori o toj suradnji mogu potencijalno značiti da bi tim katarskim investitorima MOL u budućnosti mogao biti spreman prodati i svoj udjel u Ini. Da MOL razmatra različite mogućnosti na polju osnaživanja pozicije u regiji potvrđuju i tvrdnje da je angažirao grupaciju Goldman Sachs kako bi se ispitalo postoji li mogućnost da preuzmu slovensku naftnu kompaniju Petrol.

MOL nije jedini kandidat za suradnju s katarskim investitorima za gradnju LNG terminala u Hrvatskoj. Pregovore s katarskim investitorima počeo je i jedan drugi iznimno moćan inozemni konzorcij sastavljen od Samsunga, General Electrica i Macquarie grupe. Taj konzorcij počeo je opsežno lobiranje da s katarskim tvrtkama investira u Hrvatsku i od nje za nekoliko godina napravi najjaču energetsku silu u regiji, koja bi u budućnosti struju mogla izvoziti u Njemačku, Mađarsku, Slovačku i sve zemlje u okruženju Hrvatske. Unutar tog konzorcija Samsung bi osiguravao nabavu brodova za prijevoz LNG-a, koje proizvodi i koje smatra iznimno kvalitetnima.

General Electric, među ostalim, osiguravao bi plinske turbine i uređaje za regasifikaciju, a Maquarie grupa osigurala bi novac i pružila bogato iskustvo iz sličnih infrastrukturnih projekata u kojima je diljem svijeta sudjelovala. Taj međunarodni konzorcij planira sagraditi dvije kombinirane termoelektrane kapaciteta 500 MW na Krku, koje bi kao nusproizvod regasifikacije proizvodile i etan i metan. Osim toga, konzorcij bi uskladio i prilagodio turbine termoelektrane Urinj u blizini Rijeke, koja nije u funkciji zbog toga što kao pogonsko gorivo koristi mazut koji jako zagađuje okolinu. Ako bi se i termoelektrana Plomin prebacila na plin umjesto da koristi ugljen, Hrvatska bi tada imala proizvodnju 2,1 gigavata struje, tvrde strani poslovni izvori.

Da bi sve te termoelektrane mogle proizvoditi struju bilo bi im potrebno 3 milijarde kubičnih metara LNG-a, koji bi osiguravali katarski izvoznici. Još je u veljači taj međunarodni konzorcij poslao pismo namjere o investiranju u Hrvatskoj, ali sada su njihove aktivnosti dobile novi zamah. Tijekom idućeg tjedna predstavnici tog konzorcija imaju nekoliko sastanaka s visokim dužnosnicima EU u Bruxellesu, a u lobiranje će prema katarskim izvoznicima uključiti i visoke američke diplomatske izvore.

Njihov je krajnji cilj da sagrade LNG terminal koji bi mogao uvesti do 20 milijardi kubičnih metara LNG-a i koji bi Hrvatskoj i zemljama u regiji trajno osigurao alternativni izvor LNG-a, po mnogima goriva budućnosti.

U Europi postoji nekoliko velikih LNG terminala, a u susjednoj Italiji počeli su nicati gotovo kao gljive poslije kiše. Talijanska vlada odobrila je u veljači projekt energetske grupacije API, koji planira gradnju offshore LNG terminala kapaciteta 2,9 milijarde tona godišnje pod nazivom Falconara Marittima, u blizini Ancone na talijanskoj strani Jadrana. Malo prije odobrena je i gradnja još jednog terminala kapaciteta 8,6 milijardi tona godišnje na lokaciji Gioia Tauro u južnoj Kalabriji. Italija već ima dva terminala za regasifikaciju - 2,5 milijardi tona godišnjeg kapaciteta ima uređaj u Panigagliju u Liguriji, a tu je i 5,7 milijardi tona godišnje, koliko iznosi kapacitet offshore terminala nedaleko od Roviga.

OLT konzorcij, koji čine E.on i talijanski Iren, gradi offshore terminal ispred luke u Livomu, godišnjeg kapaciteta 2,7 milijardi tona, a terminal bi trebao početi raditi početkom 2013. godine. U međuvremenu, Enel je počeo pripreme za otvaranje gradilišta za terminal u Porto Empedocleu na Siciliji, gdje će se graditi terminal kapaciteta 5,7 milijardi tona godišnje. Za Hrvatsku je poražavajuća okolnost što se za naklonost katarskih izvoznika i investitora žešće bore strani ulagači nego hrvatski dužnosnici i tvrtke. Riječ je o investicijama koje bi potencijalno dosegnule 4-5 milijardi eura.

Katar raspolaže zalihama nafte vrijednima oko tri tisuće milijardi dolara, ima najveći BDP po stanovniku na svijetu i odavno investira diljem svijeta. Prije 14 godina pokrenuo je svjetski poznatu televizijsku stanicu Al-Jazeera, bit će domaćin Svjetskoga nogometnog prvenstva 2022. godine, a htio je kupiti poznati engleski nogometni klub Manchester United nakon što je već realizirao brojne ozbiljne investicije u Velikoj Britaniji. Takav investitor iz nepoznatih razloga nije bio po ukusu Ive Sanadera, ali ni njegovih prethodnika.

Aktualna Vlada ipak je napravila nekakve pomake na tom planu, pa je prije nekoliko mjeseci otkupila projektnu dokumentaciju za LNG projekt na Krku za 10 milijuna kuna. Prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić izjavio je u veljači da će država sagraditi LNG terminal na Krku do 2016. godine. Sve što se na polju moguće suradnje s katarskim investitorima događalo zapravo je tragikomično i sramotno za hrvatsku državu. Može se ironično tvrditi da se vrhunac suradnje hrvatskih i katarskih vlasti dogodio kada je ujesen prošle godine katarski šeik Fahed bin Mohamed al-Thani uspio investirati dvije tisuće eura u tromjesečno štene francuskoga buldoga Coco Chanel iz hrvatske uzgajivačnice Totegnac.

Katarske vlasti više su puta neuspješno pokušavale investirati u Hrvatsku. To se prvo pokušavalo učiniti još potkraj 90-ih, a zatim je Radimir Čačić ponovno pozvan u posjetu Kataru u proljeće 2003. godine, kada je bio ministar obnove i razvoja u vladi Ivice Račana. Već je tada u dvosatnom razgovoru katarski emir ponudio investiciju u terminal za ukapljeni plin na Krku. Čačić je o tome informirao državni vrh, ali nije bilo kvalitetne povratne reakcije iako su katarski stručnjaci tada u Hrvatskoj izradili projektnu dokumentaciju prema kojoj bi ukupan kapacitet terminala ukapljenog plina bio tri puta veći od godišnje hrvatske potrošnje plina.

Kada je na vlast došao HDZ, projekt je odbačen i prednost se dala konzorciju od kojega je aktualna Vlada prije nekoliko mjeseci naposljetku povratno otkupila projektnu dokumentaciju. U međuvremenu je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader ponizio katarske ulagače kojima njegova vlada nikada nije poslala povratni ugovor, kada je katarski šeik iskazao načelni interes za kupnju splitskog brodogradilišta. Zbog ignorantskog stava prema katarskim investitorima u proljeće 2009. sukobili su se tadašnji predsjednik Stipe Mesić i Ivo Sanader.

Al-Thanijevu inicijativu za gradnju LNG terminala u Pločama Mesić je tada podržao, a Vlada je odbacila. Mesić je već tada upozoravao da bi investicija teška dvije milijarde dolara mogla propasti, što se i dogodilo. Naposljetku, prije kraja mandata bivše vlade ujesen 2011. na Međunarodni investicijski forum u Zagreb ponovno je stigao član katarske kraljevske obitelji. Nedugo nakon toga došlo je do smjene vlasti, a inicijativu prema katarskim potencijalima zasad su ponovno više pokazali potencijalni strani ulagači od hrvatske države.

Vlada je pokazala načelnu otvorenost prema raznim stranim investicijama, ali vrijeme prolazi a da se ne vide i naznake otvaranja novoga investicijskog ciklusa. Za to ima više objektivnih razloga, ali djelomice ti razlozi leže i u potkapacitiranosti nekih Vladinih dužnosnika, što nije problem s kojim se u Hrvatskoj suočava samo aktualni premijer Zoran Milanović.